Poezija Almina Ljutića z dne 08.02.09
Stranica 1/1
Poezija Almina Ljutića z dne 08.02.09
Gdje su moji korijeni
Gdje su moji korijeni?
Što mi duša pati?
Tamo gdje smo stvoreni.
Tamo, da mi je stati.
Gdje su moje misli?
Kuda one sada lete?
Bosna, u mom srcu ti si.
A ja kao tvoje dijete.
Nosi me, nosi me vjetar!
Nosi u bosanske planine!
Nosi na hercegovačke ravnine!
Nosi, jer samo tu sam sretan!
Nosi, bez tebe majko nema sreče.
Ali vjetar ne nosi, osta kraj izgorjele sviječe.
Zamišljeno sjedim i gledam u zid.
Bosno, ti moja si mati i nije me stid!
Kriza
Kriza, svetovna kriza.
Svet kot ogromna miza.
Na vsakem stolu človek sedi.
Kako rešiti svet po glavi se mu mudi.
Kriza, kriza zahodnega sveta.
Kapitalizem vlada, ni denarja.
Človeku mudi se delati.
Družino treba je preživljati.
Kriza, nacionalna kriza.
Domovina, ki poraze niza.
Človek, ki tone v pozabo.
Ostaja samo za nacionalno rabo.
Kriza, kriza v družini.
Odnosi med člani kot na mini.
Človek v družini, ampak sam.
Človek vedno bolj je bolan.
Kriza, kriza v človeku.
Rešitve ni v ljudskem reku.
Človek, rešitve ni v tebi.
Kriza! Priznaj že sebi.
Vrijeme
Šta je to život, nekad se pitam.
Gdje ide ovo vrijeme, brz životni je ritam.
Za vrijeme dok ovo pišem vrijeme ide.
Znam ljude koji svojih riječi se stide.
I dok oni tiho čekaju, vrijeme ide i ide.
Šta je to život, nekad se pitam.
Gdje ide ovo vrijeme, brz životni je ritam.
Zato ove rime sada pišem,
Nek se čuje kako uz njih dišem,
i nek se zna da jih ne brišem.
Brzo ide ovo vrijeme i mi sa njim,
zato glasno ustaj, ne budi sa zadnjim.
Digni svoj glas, nek se čuje do neba.
Digni, jer to ti u životu treba.
Bez riječi u duši, kao tjelo bez hljeba.
Brzo ide ovo vrijeme i mi sa njim,
zato glasno ustaj i ne budi sa zadnjim.
Svijet nije kao topli dom, zato ponosno stoj,
i bori se za svoja prava, bori za život svoj.
Bosna
Bosna je zemlja puna radosti.
To je i zemlja puna mladosti.
Zemlja časti, poštenosti i dobrote.
Nigdje na svijetu širom ja ne vidjeh te ljepote.
Lijepa kao kap rose u jutranjoj zori.
Dok se sunce polako diže, srce mi otvori.
Lijepa kao leptir na rumenom cvijetu.
To si sada zamišljam dok ga gledam u letu.
A ja tiho sjedim u travi, gledam planine.
Razmišljam gdje su sad te bosanske vrline.
Narod bosanski više nije kao jedan.
Podjeljen na tri dijela, tužan i jadan.
Kažu ljudi da Bosni nema pomoči.
Da od sada duše su nam crne kao noči.
Kažu da nestao je narod naš stari.
A sa njima i san koji se nam ne ostvari.
E, moj narode gdje smo to zalutali?
Sve te godine smo šutjeli.
Osta naša Bosna draga, sama i jadna.
A narod kao Bosna bolesna i gladna.
E, moj narode što samo patiš?
Što se u svoja stara vremena ne vratiš?
Što nisi više ponosan i sretan?
I kao bosanske planine oko mene, vječan.
Probudi se narode, znam ja da nije tako!
Probudi se, jer ne može se ovako!
Znam da u nama još plamena ima.
Znam da si sposoban biti sretan stolječima.
Digni se, dosta je bilo!
Bosanske krvi previše se prelilo!
Ako su ove planine jedna do druge.
I ako več stolječima teku iste rijeke duge...
I mi moj narode možemo nove snove stvarati.
Na njima graditi i granice među ljudima otvarati.
Ko smo mi sinovi Bosne, svijetu pokažimo.
Častni, pošteni i dobri svijetu dokažimo.
Moj narod se ne djeli na tri dijela.
Jer moj narod nema tri srca.
Mi samo zajedno pravimo sijela.
Samo jedno srce za Bosnu kuca.
Sreća
Šta je sreća?
Život sa puno para,
možda dvorac, vila stara?
Na šta vas sve ovo posječa?
Šta je sreća?
Puno zdravlja u životu,
zdravo tijelo, vidiš li divotu?
Dali se tad tako čovjek osječa?
Nije to sreća,
ni para puna vreča,
ni kad se zdravo čovjek osječa.
Sreća nije zadovoljstvo tijela,
nego kad nam je duša potpuno bijela,
i čista od zavisti i žalosti i kao, da je puna radosti
Sreća se osjeti tek kad je duša zadovoljna, bez obzira na tijelo naše,
sreća se osjeti tek tad, kad smo mi slobodni, da kažemo sve što nama paše.
Gdje su moji korijeni?
Što mi duša pati?
Tamo gdje smo stvoreni.
Tamo, da mi je stati.
Gdje su moje misli?
Kuda one sada lete?
Bosna, u mom srcu ti si.
A ja kao tvoje dijete.
Nosi me, nosi me vjetar!
Nosi u bosanske planine!
Nosi na hercegovačke ravnine!
Nosi, jer samo tu sam sretan!
Nosi, bez tebe majko nema sreče.
Ali vjetar ne nosi, osta kraj izgorjele sviječe.
Zamišljeno sjedim i gledam u zid.
Bosno, ti moja si mati i nije me stid!
Kriza
Kriza, svetovna kriza.
Svet kot ogromna miza.
Na vsakem stolu človek sedi.
Kako rešiti svet po glavi se mu mudi.
Kriza, kriza zahodnega sveta.
Kapitalizem vlada, ni denarja.
Človeku mudi se delati.
Družino treba je preživljati.
Kriza, nacionalna kriza.
Domovina, ki poraze niza.
Človek, ki tone v pozabo.
Ostaja samo za nacionalno rabo.
Kriza, kriza v družini.
Odnosi med člani kot na mini.
Človek v družini, ampak sam.
Človek vedno bolj je bolan.
Kriza, kriza v človeku.
Rešitve ni v ljudskem reku.
Človek, rešitve ni v tebi.
Kriza! Priznaj že sebi.
Vrijeme
Šta je to život, nekad se pitam.
Gdje ide ovo vrijeme, brz životni je ritam.
Za vrijeme dok ovo pišem vrijeme ide.
Znam ljude koji svojih riječi se stide.
I dok oni tiho čekaju, vrijeme ide i ide.
Šta je to život, nekad se pitam.
Gdje ide ovo vrijeme, brz životni je ritam.
Zato ove rime sada pišem,
Nek se čuje kako uz njih dišem,
i nek se zna da jih ne brišem.
Brzo ide ovo vrijeme i mi sa njim,
zato glasno ustaj, ne budi sa zadnjim.
Digni svoj glas, nek se čuje do neba.
Digni, jer to ti u životu treba.
Bez riječi u duši, kao tjelo bez hljeba.
Brzo ide ovo vrijeme i mi sa njim,
zato glasno ustaj i ne budi sa zadnjim.
Svijet nije kao topli dom, zato ponosno stoj,
i bori se za svoja prava, bori za život svoj.
Bosna
Bosna je zemlja puna radosti.
To je i zemlja puna mladosti.
Zemlja časti, poštenosti i dobrote.
Nigdje na svijetu širom ja ne vidjeh te ljepote.
Lijepa kao kap rose u jutranjoj zori.
Dok se sunce polako diže, srce mi otvori.
Lijepa kao leptir na rumenom cvijetu.
To si sada zamišljam dok ga gledam u letu.
A ja tiho sjedim u travi, gledam planine.
Razmišljam gdje su sad te bosanske vrline.
Narod bosanski više nije kao jedan.
Podjeljen na tri dijela, tužan i jadan.
Kažu ljudi da Bosni nema pomoči.
Da od sada duše su nam crne kao noči.
Kažu da nestao je narod naš stari.
A sa njima i san koji se nam ne ostvari.
E, moj narode gdje smo to zalutali?
Sve te godine smo šutjeli.
Osta naša Bosna draga, sama i jadna.
A narod kao Bosna bolesna i gladna.
E, moj narode što samo patiš?
Što se u svoja stara vremena ne vratiš?
Što nisi više ponosan i sretan?
I kao bosanske planine oko mene, vječan.
Probudi se narode, znam ja da nije tako!
Probudi se, jer ne može se ovako!
Znam da u nama još plamena ima.
Znam da si sposoban biti sretan stolječima.
Digni se, dosta je bilo!
Bosanske krvi previše se prelilo!
Ako su ove planine jedna do druge.
I ako več stolječima teku iste rijeke duge...
I mi moj narode možemo nove snove stvarati.
Na njima graditi i granice među ljudima otvarati.
Ko smo mi sinovi Bosne, svijetu pokažimo.
Častni, pošteni i dobri svijetu dokažimo.
Moj narod se ne djeli na tri dijela.
Jer moj narod nema tri srca.
Mi samo zajedno pravimo sijela.
Samo jedno srce za Bosnu kuca.
Sreća
Šta je sreća?
Život sa puno para,
možda dvorac, vila stara?
Na šta vas sve ovo posječa?
Šta je sreća?
Puno zdravlja u životu,
zdravo tijelo, vidiš li divotu?
Dali se tad tako čovjek osječa?
Nije to sreća,
ni para puna vreča,
ni kad se zdravo čovjek osječa.
Sreća nije zadovoljstvo tijela,
nego kad nam je duša potpuno bijela,
i čista od zavisti i žalosti i kao, da je puna radosti
Sreća se osjeti tek kad je duša zadovoljna, bez obzira na tijelo naše,
sreća se osjeti tek tad, kad smo mi slobodni, da kažemo sve što nama paše.
E, moj Bože
E
Moj
Bože
Reci
Kada
Čemo
Biti
Čisti
Bez
Grijeha?
Kada
Čemo
Makar_________________________se malo približiti.
U naše____________________duše tvoje radosti donijeti.
Kada____________________Bože reci nam da znamo kako.
Molim_________________ jer znam da ovako živjeti nije lako.
Samo sam_____________sam osto, bez tvoje milosti i griješan.
Daj nam_____________svoje svjetlosti,s tobom sam više uspješan.
I da više____________nikad na skrenem sa puta tvoga koji je pravi.
Pomozi mi___________dragi Bože, da mi se san kojeg imam ostvari.
A moj san_________je samo, da ostanem na putu, koji me vodi do tebe.
Put koji me_______vodi do:::::::moje sreće, do:::::::::srca moga velikog.
Put koji me_______vodi do:::::::dženeta, vodi :::::::::samo do raja tvog.
Jer ti si taj_______koji če::::::::me dovesti do :::::::: pomirenja u meni.
Ti***Bože,_______ti si taj::::::::koji sreću daje::::::::ljudima, ti stvoreni.
Ti***Bože,_______ti si taj koji stvara i rastvara, koji upučuje na put svoj.
Ti***Bože,_______zato te molim, da me uputiš na pravi put, na put tvoj.
Almin Ljutić
Prepovedana je vsakršna javna raba, kopiranje ali druge oblike presnemavanja celotne vsebine ali posameznih delov teh strani brez predhodnega pisnega soglasja avtorja.
Copyright 2009 Almin Ljutić. Vse pravice pridržane
Admin: komentar modifikovan dana: 5th March 2009, 6:38 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Admin- Admin
Re: Poezija Almina Ljutića z dne 08.02.09
by denis on Tue 10 Feb 2009 - 0:36
poezije su jako fino napisane jedna bolja od druge svaka cast
AL nekako u srcu mi je najfinije napisana BOSNA!!!!!
ĆESTITKE IDU ALMINU
no da vidmo komentarje drugih hajmo raja navalite...
koja vam se najvise svidjela
poezije su jako fino napisane jedna bolja od druge svaka cast
AL nekako u srcu mi je najfinije napisana BOSNA!!!!!
ĆESTITKE IDU ALMINU
no da vidmo komentarje drugih hajmo raja navalite...
koja vam se najvise svidjela
Admin- Admin
Re: Poezija Almina Ljutića z dne 08.02.09
by koreografinja_ema on Sat 14 Feb 2009 - 13:16
moram i ja reci da su sve fenomenalne sam meni je najbolja una k sm jo zadnc almin brala sej ves kera, jst pozabla naziv, sam ta pesm Bosna je ful dobra se posebi ce jo kdo res tko prebere da raju digne ili uplače ...tko da ZAKON SI ALMIN
moram i ja reci da su sve fenomenalne sam meni je najbolja una k sm jo zadnc almin brala sej ves kera, jst pozabla naziv, sam ta pesm Bosna je ful dobra se posebi ce jo kdo res tko prebere da raju digne ili uplače ...tko da ZAKON SI ALMIN
Admin- Admin
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
|
|